Ivica Crnić
U životu postoje situacije kad se ugovorne strane radi ostvarenja cilja ugovora sporazumiju da će jedna od njih unaprijed drugoj platiti djelomičnu ili potpunu svotu koja je nužna za ostvarenje tog cilja. Tada je ugovor posljedica obostrane volje ravnopravnih ugovornih strana (čl. 2. i 3. Zakona o obveznim odnosima, Nar. nov.,[1] br. 35/05. – dalje: ZOO). Postoje i životni događaji u kojima jedna od ugovornih strana, često koristeći se svojim povoljnijim tržišnim položajem, jednostrano uvjetuje drugoj sklapanje i ostvarenje posla uplatom predujma. Takvi pravni poslovi, dakako, rezultiraju različitim pravnim posljedicama. I u jednom i u drugom slučaju govorimo o plaćanju predujmom (avansom).
Pod predujmom (avansom) razumije se svota koja se daje na ime potpunog ili (češće) djelomičnog ispunjenja obveze unaprijed, tj. prije nego što je tražbina dospjela.
Valja, dakle, razlikovati je li riječ o plaćanju unaprijed:
1. koje nije jednostrano uvjetovano, izričito ili prešutno, uplatom unaprijed određenog iznosa, tj. kada dužnik ispunjava svoju obvezu prema čl. 160. ZOO, ili
2. koje je jednostrano uvjetovano, izričito ili prešutno, uplatom unaprijed određenog iznosa novca. Primjer takve obveze plaćanja predujma je odredba čl. 28. Zakona o zaštiti potrošača (Nar. nov., br. 96/03. – dalje: ZZP).
Ključne riječi: potrošač – predujam – plaćanje unaprijed – kamate – ugovorna kazna
[1] Nar. nov. – Narodne novine, službeni list Republike Hrvatske