Alan Uzelac

U radu se analizira razvoj nacionalnih pravnih sredstava za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u Hrvatskoj. Pristupom Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava bila je preuzeta i obveza da se osiguraju djelotvorna sredstva unutar domaćeg pravnog poretka kojima bi se stranke mogle poslužiti u slučaju dugotrajnosti sudskih postupaka. Prikazuju se dvije faze razvoja tih pravnih sredstava. U prvoj (2000. – 2005.), u središtu je institut ustavne tužbe čije se pravno uređenje i primjena u praksi više puta mijenjala radi usklađivanja s praksom Suda u Strasbourgu. U drugom dijelu analizira se novo pravno sredstvo uvedeno 2005. – zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku. Zaključuje se da su sva analizirana sredstva nedostatna bez opsežnih strukturalnih reformi usmjerenih na otklanjanje uzroka problema dugotrajnosti postupaka.

Ključne riječi
Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda; pravna sredstva; suđenje u razumnom roku; ustavna tužba; zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku

Puni tekst članka dostupan na