Tomislav Karlović
Sažetak
U radu se obrađuje pitanje definicija i porabe rimskih pravnih pojmova u istraživanju srednjovjekovnih pravnih instituta, konkretnije ispituje se usporedba fiducije (cum creditore) rimskog prava i zaloga nekretnina prava Tripartita. Polazi se od spora u znanosti rimskog prava o pravnoj naravi i učincima fiducije te tezama o fiduciji kao kupoprodaji s pravom iskupa. U drugom dijelu rada obrađuje se razvoj pojma i tumačenja zaloga nekretnina od početne definicije dane u Tripartitu pa do komentara prve polovice 20. stoljeća u kojima je iznesena usporedba fiducije i pignus rei immobilis. Analiza pokazuje utjecaj recipiranog rimskog prava na promjene u pravnoj literaturi ugarsko-hrvatskog prava tijekom 18. i 19. stoljeća na prilagodbe u sistematizaciji privatnog prava i na pokušaje redefiniranja instituta. Upravo su pokušaji utvrđenja pojma pignus rei immobilis, u vezi s nejedinstvenim stavom u romanistici o formi i pravnoj naravi fiducije rimskog prava, omogućili donošenje sudova o mogućoj sličnosti dvaju instituta. Rad u tom aspektu upućuje na važnost definicija pravnih instituta rimskog prava u pravnopovijesnim istraživanjima, mogućnosti, ali i zamke koje one skrivaju.
Ključne riječi
fiducia; pignus rei immobilis; Tripartitum; ugarsko-hrvatsko privatno pravo; poredbena pravna povijest
Puni tekst dostupan na
http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=171907