Neka razmatranja o actio fiduciae (Cic. De off. 3,17,70)
Dr. sc. Tomislav Karlović, izvanredni profesor Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Sv. Ćirila i Metoda 4, Zagreb; tkarlovi@pravo.hr; ORCID ID: orcid.org/0000-0003-1846-1318
Sažetak
U radu se obrađuje problem sadržaja, odnosno sastavnih elemenata actio fiduciae s obzirom na dva tekstualna sklopa koja se susreću u Ciceronovu tekstu De officiis 3,17,70. Nakon izlaganja općih karakteristika actio fiduciae najprije je analiziran sklop “uti ne propter te fidemve tuam captus fraudatusve sim” (“da ne budem zbog tebe ili vjere u tebe oštećen ili prevaren”) te teorije o njegovoj izvornoj funkciji kao i položaj u formuli tužbe u klasičnom rimskom pravu. Uzimajući u obzir tezu o tzv. stipulatory subjunctive rečenicama izlaže se stav da bi sintagma izvorno imala ulogu osiguranja protiv dolusa fiducijara tijekom sklapanja posla, a da je tek naknadno preuzeta u formulu actio fiduciae koja bi bila podignuta protiv gospodara iz posla roba ili sina obitelji. Nakon toga izvršena je raščlamba drugog sklopa istog teksta “ut inter bonos bene agier oportet et sine fraudatione” (“kao što među dobrim ljudima dobro treba biti učinjeno i bez prijevare”). Obrazložena je uloga pojedinih riječi toga sklopa, u pogledu uređenja odnosa stranaka, kao i određenja širine odlučivanja suca u sporu povodom actio fiduciae. Istaknuta je razlika u elementima sintagme, a napose objektivno značenje bene agere i funkcija riječi sine fraudatione u užem smislu sankcije doloznog ponašanja.
Ključne riječi: fiducija; fiducia cum creditore; actio fiduciae; De officiis; rimsko pravo
Puni tekst: http://hrcak.srce.hr/186931
Stranice: 465 – 496
_____________________________________________________________________________________________________
Some Considerations on actio fiduciae (Cic. De Off. 3,17,70)
Tomislav Karlović, Ph. D., Associate Professor, Faculty of Law, University of Zagreb, Sv. Ćirila i Metoda 4, Zagreb; tkarlovi@pravo.hr; ORCID ID: orcid.org/0000-0003-1846-1318
Summary
The aim of this paper is to examine the the issues of contents, i.e. main building blocks of actio fiduciae mentioned in Ciceros’s text De officiis 3,17,70. In the introductory part the general features of actio fiduciae are presented. This is followed by an analysis of the clause “uti ne propter te fidemve tuam captus fraudatusve sim”, its function in the formula of actio fiduciae, actio de peculio et actio in rem verso, and the theories on its place and role before it was taken over into the formula. The author argues for the original inclusion of the clause in the transfer fidi fiduciae causa as a form of the “stipulatory subjunctive” sentence in accordance with Bennet’s theory on forms of subjunctive sentences. In the second part of the paper the analysis is concentrated on the elements of the clause “ut inter bonos bene agier oportet et sine fraudatione”, which has the same function in actio fiduciae as ex fide bona in other bonae fidei iudicia. Each part of the clause – boni viri, bene agier, sine fraudatione – is dealt with in more detail, especially with regard to their specific meaning and the authority they conveyed to the judge in the adjudication of actio fiduciae.
Keywords: fiducia; fiducia cum creditore; actio fiduciae; De officiis; Roman law
Full text: http://hrcak.srce.hr/186931
Pages: 465 – 496