Primjena pravila edikta kurulskih edila na nekretnine (rerum esse tam earum quae soli sint quam earum quae mobiles aut se moventes)
Dr. sc. Marko Sukačić, docent Pravnog fakulteta Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Stjepana Radića 13, 31000 Osijek; msukacic@pravos.hr; ORCID ID: orcid.org/0000-0001-9113-7421
Sažetak
U radu se obrađuje pitanje primjene pravila edikta kurulskih edila na nekretnine, sukladno Ulpijanovu citatu Labeona iz D. 21,1,1pr. U prvome dijelu rada analizira se Labeonov stav koji prenosi Ulpijan, nakon čega slijedi rasprava o njegovoj ulozi u prelijevanju sadržaja edilskih tužbi u actio empti, te raščlamba izvora glede kojih se dovede u vezu edili i kupoprodaja nekretnina. Sljedeći dio sadržava raspravu o zemljištu opisanom kao pestilens (nezdravo, kužno, zaraslo) i analizu izvora koji upućuju na primjenu actio redhibitoria kod njegove kupoprodaje. Zaključno se izlažu argumenti u prilog tumačenju kako je rasprava o primjeni pravila edikta kurulskih edila na kupoprodaju nekretnina postojala u klasičnom pravu te je miješanjem tužbi bila proširena već u Dioklecijanovo doba.
Ključne riječi: kupoprodaja , actio redhibitoria , actio empti , nekretnina , rimsko pravo
DOI: https://doi.org/10.3935/zpfz.72.6.04
Hrčak ID: 292010
URI: https://hrcak.srce.hr/292010
Stranice: 1437-1465
________________________________________________________________________________________________________
The Application of the Curule Aediles Rules on Immovables (rerum esse tam earum quae soli sint quam earum quae mobiles aut se moventes)
Marko Sukačić, Ph. D., Assistant Professor, Faculty of Law, Josip Juraj Strossmayer University of Osijek, Stjepana Radića 13, 31000 Osijek; msukacic@pravos.hr; ORCID ID: orcid.org/0000-0001-9113-7421
Summary
In this paper, the author analyses the question of the application of the curule aediles rules on immovables, in line with the Ulpian’s quote of Labeo from D. 21,1,1pr. The first part of the paper contains an analysis of Labeo’s claim quoted by Ulpian, followed by a scrutiny of its importance in the incorporation of aediles’ actions into the actio empti, and a study of the sources that bring into relation aediles and the sale of immovable. The next part consists of a discussion on the immovables described as pestilens (pestilential, infected, unhealthy) and of an analysis of the sources that indicate the application of the actio redhibitoria on such sale. In the conclusion, the author presents arguments in support of the interpretation that the debate on the application of the rules of the edicts of the curule aediles to the sale of immovables existed in classical law and thus the mixing of actio redhibitoria and actio empti had occurred as early as during the time of Diocletian.
Key words: sale contract , actio redhibitoria , actio empti , immovable , Roman law
DOI: https://doi.org/10.3935/zpfz.72.6.04
Hrčak ID: 292010
URI: https://hrcak.srce.hr/292010
Pages: 1437-1465