Faze reorganizacije insolventnog dužnika u makedonskom pravu
Dance Manoleva-Mitrovska
Makedonsko stečajno pravo predviđa nove mogućnosti i dimenzije u provođenju pravnog instituta stečaja u skladu s duhom i vremenom suvremenih poslovnih subjekata.
Temeljni pojmovi i kontekst naših pozitivnih propisa preuzeti su iz prvog Zakona o stečaju iz 1997., koji je u većem dijelu bio usklađen s europskim zakonodavstvom, uključujući direktive o insolventnosti i stečajnim postupcima.
Konkretnije, reorganizacija kao iznimno važna nova odredba u makedonskom stečajnom pravu prvi je put uvedena Zakonom o stečaju iz 1997. te onim iz 2006. godine. Uvođenje tog pravnog instituta, inače dobro poznatog u drugim pravnim sustavima, značilo je uspješnu reformu nacionalnog zakonodavstva i usklađenje s europskim zakonodavstvom, posebice s Uredbom Vijeća EZ-a br. 1346/2000 o stečajnom postupku, koja prati trend pomaganja insolventnom dužniku. Prihvaćanje i provedba plana reorganizacije usmjereni su ka pomaganju insolventnome dužniku da se financijski učvrsti i nastavi s poslovanjem, a istodobno u većem omjeru omogućuju podmirenje tražbina vjerovnika.
Uspješna reorganizacija dužnika znači stvaranje pravnih pretpostavki koristeći se voljom vjerovnika da budu odabrani, što olakšava praktično ostvarenje najprihvatljivijeg oblika ekonomskog oporavka dužnika. Taj preduvjet predviđen je u odredbama Zakona o stečaju, a njegova će praktična primjena ostvariti pragmatičnu dimenziju reorganizacije kao novog pravnog instrumenta našeg stečajnog prava.
Odredbe koje reguliraju stečajnu reorganizaciju u skladu su s glavnim ciljevima Zakona o stečaju: stabilnost tržišta, promicanje gospodarske stabilnosti i razvoja, kraći stečajni postupci, poboljšanje mehanizama za ostvarenje prava vjerovnika, regulacija odnosa insolventnog dužnika i mogućnost reorganizacije poduzeća. Usto, Europska konvencija o nekim međunarodnim aspektima stečaja (Ugovor br. 136. Vijeća Europe) sadržava odredbe o subjektima koji obavljaju djelatnost izvan nacionalnog teritorija. S obzirom na navedeno potrebno je jamčiti minimalnu razinu pravne suradnje i regulirati određene aspekte kako bi upravitelj i stečajni upravitelj mogli djelovati izvan nacionalnog teritorija te uvesti mogućnost podmirivanja tražbina vjerovnika u stečajnom postupku koji se odvija u nekoj drugoj zemlji. Republika Makedonija poduzima važne korake kako bi u potpunosti uskladila svoje zakonodavstvo s europskim.
Temeljni pojmovi i kontekst naših pozitivnih propisa preuzeti su iz prvog Zakona o stečaju iz 1997., koji je u većem dijelu bio usklađen s europskim zakonodavstvom, uključujući direktive o insolventnosti i stečajnim postupcima.
Konkretnije, reorganizacija kao iznimno važna nova odredba u makedonskom stečajnom pravu prvi je put uvedena Zakonom o stečaju iz 1997. te onim iz 2006. godine. Uvođenje tog pravnog instituta, inače dobro poznatog u drugim pravnim sustavima, značilo je uspješnu reformu nacionalnog zakonodavstva i usklađenje s europskim zakonodavstvom, posebice s Uredbom Vijeća EZ-a br. 1346/2000 o stečajnom postupku, koja prati trend pomaganja insolventnom dužniku. Prihvaćanje i provedba plana reorganizacije usmjereni su ka pomaganju insolventnome dužniku da se financijski učvrsti i nastavi s poslovanjem, a istodobno u većem omjeru omogućuju podmirenje tražbina vjerovnika.
Uspješna reorganizacija dužnika znači stvaranje pravnih pretpostavki koristeći se voljom vjerovnika da budu odabrani, što olakšava praktično ostvarenje najprihvatljivijeg oblika ekonomskog oporavka dužnika. Taj preduvjet predviđen je u odredbama Zakona o stečaju, a njegova će praktična primjena ostvariti pragmatičnu dimenziju reorganizacije kao novog pravnog instrumenta našeg stečajnog prava.
Odredbe koje reguliraju stečajnu reorganizaciju u skladu su s glavnim ciljevima Zakona o stečaju: stabilnost tržišta, promicanje gospodarske stabilnosti i razvoja, kraći stečajni postupci, poboljšanje mehanizama za ostvarenje prava vjerovnika, regulacija odnosa insolventnog dužnika i mogućnost reorganizacije poduzeća. Usto, Europska konvencija o nekim međunarodnim aspektima stečaja (Ugovor br. 136. Vijeća Europe) sadržava odredbe o subjektima koji obavljaju djelatnost izvan nacionalnog teritorija. S obzirom na navedeno potrebno je jamčiti minimalnu razinu pravne suradnje i regulirati određene aspekte kako bi upravitelj i stečajni upravitelj mogli djelovati izvan nacionalnog teritorija te uvesti mogućnost podmirivanja tražbina vjerovnika u stečajnom postupku koji se odvija u nekoj drugoj zemlji. Republika Makedonija poduzima važne korake kako bi u potpunosti uskladila svoje zakonodavstvo s europskim.
Ključne riječi: stečaj; reorganizacija; stečajni dužnik
Puni tekst dostupan